24.03.2007.

Klepe i jagnjetina kod Kibeta

Javi mi  u srijedu Jarcevic Zeljko (Novi Sad) da ce, sluzbeno, posjetiti Rajvosa i da planiram da se nadjemo. Tako i bi.

Pomoli mi se u petak u firmu, pomislih  inspekcija. "Korpulentan" ,sa tasnom, izlazi iz dzipa (ima se i moze se!).Kolegica ucvikala (mada nema razloga za to). Kafa, prica unedogled, sve s teme na temu. Ne znamo sta cemo prije. Kazem mu ja "hajde da se organizujemo! Posto se danas vracas nazad a snijeg uveliko pada (napokon), hajdemo da na miru predemo u kafanu( a ne biblioteku) i sta prezalogajimo!" Tesko pristade na jelo ( odlucio covjek da smrsa ) ali ne mogade odoljeti Kibetovim klepama i mladoj jagnjetini.

Prozovemo Djokana i on nam se, ubrzo, prikljuci. Zbog kratkog vremena nisam zvao ostalu "bratiju" iz Sarajeva.

Prica je tekla lagano, bez srkleta. Kao da smo se redovno vidjali svo ovo vrijeme. A nismo niti kada smo mogli. Valjda to tako treba!? A sada nam mnogo lijepo, prelijepo. "Trebali smo se vidjati, druziti, pomagati, praviti zajednicke poslove. Nisu dzaba ona Bratstva sto ih gledasno na filmovima!!!" zakljucismo, onako, pametno i mudro. Jesu li to Godine, "zal za mladoscu i prolaznoscu zivota"? Sta je svo ovo vrijeme htio pisac da kaze, a ne kaza?!

Proleti tih pet sati, gotovo djecije, razdraganosti...

Aksam pade a Jare treba preko snjezne Romanije. Zovem ga oko 21h a on vec u Sapcu. Ima, rece, jos sat voznje do kuce.

Zivi mi i sretni bili, gdje god bili!!!

( Meho )

 

20.03.2007.

Roman Rat i mir

Zaista mi je drago da se staro drustvo okuplja, i sad
vidimo koliko je bilo potrebno malo inicijative i
zelje da povezemo te veze.Kako koja poruka pristize iz
Danske, Kanade, Njemacke sve vise se otvaraju nove i
nove teme, odnosno mogli bismo pisati romane o nasim
zivotima.30 godina je zaista mnogo, pogotovo na ovim
prostorima punim "uzbudjenja"... Zato cu ja  dati novi
doprinos nasoj planetarnoj virtualnoj diskusiji.
Kako sam vec napisala: zavrsila sma studij
zurnalistike, radila kao novinar volonter u Vecernjim
novostima Beograd dopisnistvo Sarajevo, potom u
Oslobodjenju. Za vrijeme ZOI 84 bila zaposlena u
Zoitours-u,  na poslovima xafsinga i odnosa sa
javnoscu. Od 1985. godine u Jugobanci u Sarajevu, na
mjestu kako se to nekad zvalo referenta za
informisanje, a sada je to public relation (PR). 1986.
godine se udajem za Rasima Cerimagica, novinara
unutrasnjopoliticke rubrike Oslobodjenja, kojeg sam i
upoznala u toj novini dok sam bila volonter. Dakle
novinarska ljubav. Nemamo djece, prije rata sam
izgubila dvoje, a nakon sto sam prezivjela sve sto sam
prezivjela u 4 godine opsade Sarajeva,donijela sam i
defeinitvnu odluku da odustanem od toga. Dakle cijeli
rat u Sarajevu, ne bih sad o tim detaljima,mada taj
period definisem kao najteze i nabolje godine zivota,
zato sto sam u sebi nasla toliko snage da me nista ne
moze pokolebati ni pobijediti, a na snajperski metak i
granatu ides sa mislima kao iz jedne drage patriotske
pjesme nastale tokom opsade:"Ja sam velik kao svemir
ne mozes mi nista". U ratu radim kao urednik novinar u
kultnoj radio stanici nesto kao pokret otpora "Radio
Zid". Samo da kazam da Novu godinu koju je 1993/94
Bono Vox (trebam li reci ko je to)  docekao u Sarajevu
i posjetio nasu radio stanicu i ucestvoao u emisiji u
ponoc.Vrlo kratko izbivam iz Sarjeva od februara do
aprila 1995.godine, posto je muz privremeno na
duznosti glavnog urednika inostranog
"Oslobodjenja",koje se osim u Sarajevu  izdavalo i u
Ljubljani. Taj svijet u Sloveniji mi je bio poptuno
nestvaran, a s druge strane sve oko mene je bilo
besmisleno (imam i grubljih rijeci,koje svjesno necu
ovdje da upotrijebim), kada sam znala koliko ljudi, a
posebno djece pati u cijeloj Bosni, a Sarajevu
narocito. Vracamo se zajedno moj muz i ja kroz cuveni
tunel ispod Igmana, i jedva zivi ulazimo ponovo u
opkoljeni grad, svojom voljom jer smo smatrali da nam
je tu mjesto.Mogli smo otici gdje smo htjeli, ali to
je bila nasa odluka, i nisam se nikad zbog toga
pokajala. Bilo je dana sumnje, ali bi vrlo brzo
prosli.Nakon sto smo nas dvoje na srecu zivi i zdravi
docekali Dejton (veliki dio moje porodice nazalost
nije)krajem 1996. pocinjem da radim u novinskoj
agenciji Onasa, kao urednik Biznis servisa.ONASA je
jos jedan od "proizvoda" ratnog Sarajevo, poznata
diljem svijeta, buduci da nije pripadala ni jednoj
nacionalistickoj politickoj opciji. Tu ostajem do
2001. godine. Za vrijeme rada u Onasa, putujem s kraja
na kraj svijeta na razlicite vidove edukacija,
konfrencija i sl. Vasington i Njujork na zapadnoj
strani, na istoku Vvarsava, u sredini Hajdelberg, Bec,
na jugu Italija, ...Kao sto kaze moj dragi drug jos iz
osnovne skole Dragan Rokic, je li sve ovo moguce?Ali
jeste, valjda ima neke prirodne ravnoteze u ovom
svijetu, ako nema pravde. Nakon 2000. godine srecem
naseg zajednickog skolskog druga Marina, on u
konsulatntskoj kuci za poslove finansija i
racunovodstva, a  ja novinar koji se bavi tim temama.
Uglavnom on je direktor konsultantske kuce, ja zelim
da promijenim Onasu, zato sto umjesto da budem vise i
na vrijeme placena, pocinju "bosanski specijaliteti
tranzicije". Novi poslodavci traze da se puno radi,
ali ne smatraju za obavezu da ljude placaju. Uglavnom
da skratim, prelazim kod Marina u konsultanstku kucu
"Revicon" i pocinjem da radim kao glavni urednik
finansijskog magazina "Prizma", koji izlazi jednom
mjesecno. Uglavnom cijeli projekat sama postavljam na
noge, od samog naziva novine do okuplajnja saradnika,
novinara, fotoreportera. I taman kad taj projekat
nakon 3 godine treba da daje prave rezulatate, ponovo
pocinju problemi sa platom.Napustam Revicon i vise od
godinu dana radim kao portparol Udruzenja banka BiH, a
od 2004.godine sam na mjestu portparola UPI Banke d.d.
Sarajevo. Ne mogu da se zalim s obzirom da su pitanje
nezaposlenosti, losih i neredovnih plata u BiH vise
pravilo nego izuzetak, ja imam odlicnu poziciju.
Prosle godine UPI Banku, koja je bila jedina preostala
domaca banka, kupuju Talijani. Vec godinu dana radim
na nekim zajednicikim xafsinskim projektima koje
oni(Banca Intesa) provode u regiji jugoistocne Evrope.
To su sve vrlo zanimljive stvari, pocev od AC Milana,
do Erosa Ramazotija, milanske Skale, Ferarija,
Armanija i Versacija. Moji novi vlasnici su partneri,
jednim dijelomi sponzori svih tih planetarnih
brendova, i vrlo dobro se osjecam u tom drustvu (malo
ja reci).Uglavnom ako vam sta treba mogu vam "jeftino"
srediti karte za takve "evente"...
Posto sam ionako oduzila sa ovim javljanjem, jednu
posebnu epizodu cu posvetiti profesorici Jasminki i
Srdjanu Perisicu, posto veze mog muza i mene sa
Danskom su vrlo duboke. Muzevi roditelji i jedan brat
su se njima "ljuljali" na istom flotelu. Rasimovi
roditelji su protjerani iz Trebinja 1993. godine i
poslije  potucanja po Crnoj Gori,jedva su izasli iz
SRJ i dospjeli greskom u Kopenhagen, umjesto u Svedsku
(sjeli u pogresan brod). U Kopenhagenu su mi i
prijatelji iz Jugobanke Sanja i Vili Kristic. Bila sam
dvaput u Kopenhagenu, a moj muz vise puta, cak i tokom
rata. On je inace dopisnik iz BiH vrlo uticajne i
ugledne novine "Poliitken" a sa glavnim uredikom koji
je tokom rata boravio u Sarajevu i spavao kod nas
imamo prijateljske i iskrene odnose.Taj isti glavni
urednik Politikena nakon posjete Sarajevu 1994.godine,
donio pozdrave na flotel mojoj svekrvi i svekru, bio
je sokiran uslovima u kojima zive izbjeglice sa
prostora SFRJ. Licno je pokrenuo medijsku kampanju da
se tim ljudima omoguce bolji uslovi za zivot, i vrlo
brzo nakon toga su izbjeglice sa flotela konacno
"sisle" na dansko tlo. Jako volim Kopenhagen, samo im
je klima ekstremno cudljiva. Ali ne moze se imati sve,
to ja kazem svojoj rodbini. Da zivite u jednoj od
najbogatijih i najuredjenijih zemalja, pa da imate jos
i savrsenu klimu.To je malo crnog humora do novog
javljanja.April se blizi ocekujem svoje drugare i
drugarice, kao prve laste u Sarajevu....Suzana
p.s. jedna novija slika mene i mog muza Nova godina
2007. u Parizu
p.s. Dragane tvoji roditelji zive blizu mene kod
Robota, ja sam samo stotinjak metara od njih u
Livanjskoj ulici. Vidjala sma ih tokom rata ali
posljednjih desetaka godina nisam, pa sam mislima da
su odselili ...
p.s. za Rileta, tata mi je umro od srcanog udara u
Dubrovniku 2001. godine, a baka 1989. Ja sam ti
prrezivjela dva rata jedan u Dubrovniku i drugi u
Sarajevu. Nisam za njega nista znala vise od pola
godine, i nisam ga vdijela 11 godina. Prvi i
posljednji put nakon rata smo se vidjeli 2001.godine u
Dubrovniku, on je 20 dana nakon toga umro....pozdravi
svoje


18.03.2007.

Roka

Dragi Meho i ostala raja iz IV1,
Pravo ste me pronasli i zatekli, i evo trebalo mi je par dana da se povratim
od uzbudjenja.

Trenutno zivim u Kanadi, u Viktoriji na zapadnoj obali na ostrvu Vankuver.
Poslije naseg generacijskog rastanka '77 zavrsio sam gradjevinski fakultet u
Sarajevu i nakon diplomiranja '82 radio u Institutu za Hidrotehniku pri
fakultetu do '92.  Rat me je, kao i vjerovatno vecinu vas, zatekao u
Sarajevu.  Posmatrao sam ga pasivno u nevjerici sta se dogadja sa nasim
ljudima i nasom zemljom kada sam odlucio da izadjem u novembru '92.  Iz
razrednicinog pisanja vidim da smo izasli sa istim konvojem.  Od '92-95
zivio sam u Italiji (Gorizia) kad odlucih da vidim da li je trava zaista
zelenija sa druge strane bare i zaputih se u Kanadu. Prosao sam kroz
Toronto, zatim Vankuver, gdje sam zivio 3.5 godine, da bih se '98 preselio u
Viktoriju, gdje trenutno zivim i gdje sam konacno pronasao mir. Daljinu i
uspomene dijelim sa suprugom Jasnom, sarajkom, i sinom Makom (9 god.),
najvecom srecom u mome zivotu i prvim kanadjaninom u nasoj siroj porodici.

Ironicno, gdje god sam bio nigdje nisam bio tretiran kao izbjeglica niti
imao izbjeglicki status i svugdje sam zivio od svoga rada.  Sto je
najvaznije, uvijek sam radio u struci i samo svoj posao. Obisao sam bukvalno
pola svijeta i mjesta gdje nikada nikad ni u snu nisam mogao pomisliti da cu
ici.  Cesto sam se stipao da se probudim iz sna koji previse dugo traje da
bih uvijek brzo shvatio da je to java.  Izgradjivao sam i radio na
projektima u citavom svijetu umijesto u svojoj zemlji. Kakva ironija.
Trenutno radim u firmi koja ima 14,000 zaposlenih i 90 office-a u 43 zemlje
svijeta.

Iako svake godine ljetujem u Hrvatskoj, u Sarajevu sam bio prosle godine
nakon 14 godina.  Roditelji mi zive u Sarajevu.

Moj kucni email je drokic@telus.net i telefon 250-380-1815 .

Evo i jedne slike napravjene prosle godine na ljetovanju.  Iako na svakom
putovanju napravim po nekoliko stotina slika, ja se u prosjeku pojavim na 2
do 3.

Za sada toliko.  Pozdrav svima iz trece do sljedeceg javljanja.  Za one koji
su me zaboravili, ja sam onaj papak sa ocalima (naocarima) i lepeza kragnom
koji stoji iza razrednice na nasoj zajednickoj slici.  Boze kako smo svi
izgledali smijesno (gledajuci frizure i modu) sa ove distance.

Drago mi je cuti da su skoro svi iz generacije izvukli zivu glavu i uspjeli
u profesionalnom i privatnom zivotu.  Izuzeci valjda moraju da potvrde
pravilo.

Moram reci da se Suza, Envera, Babek i Nijaz zaista dobro drze.  Dejan mi je
isto skoro isti i prepoznao bih ga i u mraku.  Tebe Meho sam jedva prepoznao
i dugo sma te fokusirao, a Rileta ne bih prepoznao nikada, pa cak ni pijan.
Valjda zbog bradice. Bez uvrede.

Veliki pozdrav generaciji.
Roka

16.03.2007.

Zeljko sa porodicom

16.03.2007.

Prijedlog datuma.....

Moj prijedlog: bilo koji dan Avgusta 15-20 ljeta gospodnjeg..... posto IV2 slavi 17 mogli bi i mi uzeti taj datum. Zajedno sa njima ili ne nebitno. Ja planiram doci u Rajvosa u tom periodu (sto samo po sebi ne znaci nista ali bi mi znacilo ako vecina (po mogucnosti sva raja) moze uzeti u obzir taj period. Za vas iz Europske zajednice vjerujem da ne bi bio problem - mi ovamo moramo uskoro poceti plivati!! Valja nama preko rijeke!!!

Znaci za sad imamo clanove u Bosni; Hercegovini; Srbiji; Hrvatskoj; Njemackoj; Danskoj; Italiji; US; Kanadi.... ja zaboravio sam Hrnjica u Zepcu!! To je posebna drzava!!

Pozdrav svima. Rope dobar ti sastav. Ko ti je bila profa srpsko-hrvatskog?

 Babek

 

15.03.2007.

Rope-XL verzija

Dragi IV-1

Posto vidim da malo pisemo o sebi samima, evo javljam se da probijem led sa mojom kratkom autokinografijom. Nadam se da ce  i ostali reci malo vise, da ova nasta djeca i mladje generacije vide kakvi i ko smo mi to bili (naravno da preskoce ono ”treci put i nikad se ne zna” od Hrnjica).

( ... )

Prije rata sam zivio na Stupu, sa suprugom Vesnom. Kada je rat poceo Vesna je bila u 8.mjesecu trudnoce, i uspio sam je poslati nekim konvojem iz Sarajeva, i nasla se u Subotici kod prijatelja. Ja sam se uspio izvuci poslije nje i doci do Subotice, (kasnije sam saznao,dan nakon sto sam izasao,nase kuce su sravnjene i zapaljene, i zajedno sa njima su izgorile moje slike iz I, II, III a bogami i IV razreda gimnazije). U Subotici nam se rodio sin Dario. Odatle smo otisli za Dansku (dec.92) gdje smo eto i danas

Prve 2-3 god. u Danskoj su nas povlacili po nekim centrima, i tek '95 smo dobili azil i ostala prava.
Srecom, brzo smo uspijeli naci posao.Ja radim u Siemensu - telekomunikacije,sad ce 11 godina. Cesto sam u Svedskoj (Volvo-Geteborg, Siemens-Stokholm, Tetra-Pak-Lund a sad Malme) Imamo dvoje djece Dario-15 i Lea-10 godina. Dobri su, idu u skolu. Lea trenira rukomet. To spominjem zbog jedne zanimljivosti.Jednom na treningu, okupile se te danske curice, sve prozirne ko amebe, i onda trener (stariji, vidim iskusan ) rece da ce vjezbati jednu od najvaznijih finti u rukometu, a ta se finta zove Radjenovic. Ja stao ko ukopan, sta prica ovaj stari manijak. I onda se sjetim Radjenovica onog visokog momka, duge plave kose, igrao je za banjalucki Borac, i bio najbolji igrac svijeta u ono vrijeme kada je Juga harala svjetskim rukometom. Kontam u sebi, dosao iz Bosne u Dansku da mi dijete uci Bosanske finte. Jednom prilikom sam pricao sa tim trenerom, i rekao mi je, da se zvanicno  vodi da je danska izmislila rukomet kao sport, ali najvise knjiga, filmova i snimaka za treninge u rukometu se koristilo sa nasih prostora, ali nikad nisu uspjeli da nauce ono sto mi nosimo u sebi – duh i mastovitost.

Vec je proslo 15 godina od kako smo u Danskoj. Kako se kaze, drugi ljudi drugi obicaji, ali mi se jos uvijek otimamo. Kao sto rece nasa Jasna, Danska je preravna, najvisa ”planina” je 150 m visoka. Za mene najgora je klima, jedan dan kisa,drugi dan sunce, vjetar ko dragstor, non stop duva iz svih pravaca i uglova. Lakse je pogoditi brojeve na Lotu, nego kako ce vrijeme biti. Mislim da je najvazniji predmet u nihovoj skoli za metereologe  teorija vjerovatnoce. Kako bi rekao Kulenovic (geografija) – Danska je ostrvska zemlja, bogata rudama. Najvaznija i jedina ruda je:

Lego kocka

U pocetku je nostalgija bila velika, nepregledna, pa se onda smanjila vjerovatno sa nedostatkom vremena,  sada se opet pojacava, valjda sa vlastitim godinama a ovaj nas glog je dolio ulje na vatru.

Lijepo se sjetiti onih nasih gimnazijskih dana ,provala i bezbriznosti, gdje su nam jedini problemi bili sta je  za zadacu, hoce li me stari izmarisati ako cuje da sam luftao , hoce li Bosna biti prvak u kosarci ( u Danskoj se kosarka igra samo na Playstation), kad cemo lopte…

Sjecate se profesorice latinskog – Mice, i tisine u razredu od minus 90 dB, nasuprot profesora O.T.O-a kada smo razbili tenom prozor na casu, ili izleta sa skolom na Trebevic, kada nas je pola razreda nestalo i vratilo se pjeske (cetiri mladica idu s Trebevica..) , ili mozda Vasinog ”dva vise sa Bisine sise” (Bisa-hemija) ili exkurzije, kada smo, ja mislim Amaru, sakrili cijeli krevet u sobi……

A ono sto sam na nasem glogu prijavio za blagajnika, ma neki dan me uhvati murija u Svedskoj na auto putu, 2800 kruna kazna. Draga Bosna, stavis mu nesto Eura u padze i vozdra. ( bar je bilo tako).

Posto se nadam da cemo se uskoro svi vidjeti ne zavrsavam ovu pricu sa tackom…

Izvinite na rukopisu, ovo pisem sa posla

Rope

 

15.03.2007.

Ma vozdra ba from Rajvosa!

"Ma" i "ba"- cuvene sarajevske postapalice koje ama bas nista ne znace, kad vam kazem, ba.: "vozdra" - satrovacki "zdravo" - uobicajen pozdrav u Sarajevu; "Rajvosa" - stari bascarsijski naziv za Sarajevo; "from" - engleski "iz", a zasto bas engleski? Pa u Sarajevu trenutno boravi oko 30.000 stranaca.

Bilo bi pogresno poceti pricu o Sarajevu bez cevapcica i rock'n'roll-a, tako da izvjestaj pocinje uz podrsku "deset u pola, bez luka". U Sarajevu je glazba bitan faktor i postanka i opstanka, jer grad moze s glazbenim pravcima zadovoljiti sve ukuse. Uvijek cete pronaci svirku "uzivo" i UZIVATIIIII... A dalje? Ne zelim pisati o sarajevskim muzejima i slicnim zgradurinama, jer ih mozete naci u svakom turistickom vodicu i na Internetu. Zelim govoriti o Sarajlijama i svima onima koji tamo obitavaju. Ljudi su ono sto cine taj toliko puta opisani i opjevani "sarajevski duh". Sarajlije su jedan cudan narod. Nikad nece prvi prici. Vi ste ti koji morate napraviti prvi korak. Onda ce vas prvo malo gledati i ocijenjivati. A ocjenjuje se samo jedno; jeste li "RAJA" ili "PAPAK". To je jedina statusna razlika. U Sarajevu nema zvijezda ili ne daj ti boze, jet-seta. Istina, poslije rata je bilo pokusaja da se napravi nesto kao sarajevski jet set, i to uglavnom od nekih "padobranaca", i na svu srecu to im nije uspjelo. Sarajlije sve i svakog ignoriraju. Ne traze se autogrami i nitko nikome nije idol. Vrlo lako se moze dogoditi da sjedite za stolom kraj ministra, rock zvijezde ili nekog poznatog reprezentativca. Od njih samo "LEVATI" traze autogram. Oni koji to nisu, gledaju nezainteresirano ispod oka, konstatiraju "poznat mi ovaj frajer odnekud" i nastave pijuckati pice, cak i ako je za susjednim stolom Bono Vox, sto se lako moze dogoditi. Isto tako, u Sarajevu vam mogu pokusati to isto pice naplatiti trostruko. Sto nije pokusaj prijevare ili izvlacenja novca, vec jednostavno jos jedan test koji morate proci: da li ste LEVAT ili ne. Najbolji savjet koji vam mogu dati je lagani pogled i recenica "MOJNE NIME" (satrovacki -nemoj meni). Upali svaki put, a mozda dobijete i turu na racun kuce.

Sto je jos karakteristicno? Jedan, "TAKE IT EASY" pristup svemu i svakomu. Sarajevo se jos uvijek uporno odbija ukljuciti u stresni europski zivot i svakodnevnu trku i frku. Istina, sve vise se radi i sve vise se nesto ganja, ali tradicija podnevne "kahve" jos uvijek je tu. Sarajlije jos uvijek pokusavaju sve odgoditi za sutra. Poslovica je da "sve sto mozes odgoditi za sutra, ni pod razno ne cini danas". Nemojte se iznenaditi ako pocesto cujete "stipu bolan to" i "cekaj da na miru popijem kafu". U Sarajevu se jednostavno morate opustiti. Ne nosite planere i ne radite popis stvari koje morate obaviti. Morate pustiti da vas nosi feeling, i pripremiti se biti impulsivni kao nikada do sada. Vecina dobrih stvari obavlja se "usput" i "slucajno". Krenete u muzej i usput sretnete raju koja je krenula na skijanje i koja slucajno ima visak skija. Na planini slucajno sretnete jarana koji je usput ponio gitaru, a usput je sreo jarana koji slucajno ima vikendicu i rostilj. Slucajno se okupi dobra ekipa i usput se ostane dva dana, i slijedece dvije godine ljude usput davite pricom o slucajnom zimovanju u Sarajevu, na kojem se slucajno sve radilo, samo ne skijalo. Ali se pilo i jelo. Ako se dogodi da se iz Sarajeva vratite kuci gladni, onda ili niste bili u Sarajevu ili patite od anoreksije.

Sve pocinje i zavrsava sa dobrom hranom. Istina, postoji opasnost da se osim punog zeluca vratite i s majcom na kojoj stoji "CEVAPCICI, CEVAPCICI, CEVAPCICI". Taj cuveni bosanski "fast food" jedite samo na Bascarsiji, i nigdje, zapamtite NIGDJE DRUGDJE. Ali obavezno isprobajte i druge specijalitete. Vegetarijanci, ne brinite se, ima dovoljno hrane i za vas. Ali jedna napomena! U Sarajevu ni slucajno ne trazite "burek sa sirom, mesom ili slicno", inace ce vas gledati k'o levata. U Sarajevu je BUREK burek! (tijesto iliti jufka s mesom). Znaci, imate burek, buredzike (mali burek okupan jogurtom i bijelim lukom), sirnicu, siredzike, krumpirusu, zeljanicu, tikvenicu i jos nekih drugih vrsta PITA. Jos jedna napomena! Ako ste osjetljivije prirode, cim cujete "znas li onaj….", prekinite pricu. U Sarajevu se prave vicevi na racun svih mogucih situacija, ma kako one bile crne. Citav svijet moze plakati, ali Sarajlije ce o tome napraviti vic. Pa sto mislite kako su prezivjeli rat? No, ako se mislite do besvijesti nasmijati, ne samo vicevima vec i raznim anegdotama iz svakodnevnog zivota, PA STO CEKATE? Naprijed, spremajte stvari i u Sarajevo! I nema potrebe da cekate zimu, jer ne postoji IN i OUT vrijeme za dolazak u Sarajevo. Svako je vrijeme PRAVO. Ako vam slucajno, za vrijeme boravka nestane novca, nemojte plakati. Sarajlije su solidarne i kuci cete se vratiti bez problema. Kako ne bi netko rekao da sam subjektivan te da preuvelicavam, i ja sam SAMO gost Sarajeva. Dosoa sam u posjetu i ostao tri desetljeca. Takvo je Sarajevo, ali dok ga ne dozivite ne mozete niti znati.

A ja sve kontao da su "LEVATI" oni koji koji pisu lijevom rukom.
Aj sad vozdra.

RIJECNIK MANJE I SUVISE POZNATIH RIJECI

ahiret- nebo
bashka – vishak,pride
belaj – nevolja,nesreca,jad,zlo,bijeda
brisnuti – pobjeci
«Cirilica» - novokomponovani folklorni kic
dernek – najvisi oblik komunikacije medju ljudskim bicima
drobiti – blebetati, gnjaviti
drviti – dugo razgovarati
djuture – na gomilu, sve odjednom
frtalj – cetvrtina
gombati se – rvati se, tuæi se
haram – grehota, prokletstvo
hipten – mnogo
ibretiti se – cuditi se
jaran – drug, prijatelj i malo vise od toga
klepati – udarati dlanovima, ili "ono drugo" 
klepiti – zdipiti , ukrasti
ko fol – toboze
kofrciti – praviti se vazan
kontati – razumjeti,shvatiti
levat – neko manje vrijedan, bezvezan, blesav, neiskusan 
loga – sopstveni kutak, utociste
mahnit– lud
marisati – krasti,tuæi
«mikser»-djete iz mjesanog braka
muntati – zamajavati,folirati,lagati,zagovarati
murijati – robijati
naheriti – nakriviti
navlakusa – namamljivanje,prevara
osaltati – odvaliti,udariti
pasjaluk – pakost, zloca
persu – super
preshaltavanje – nesto kao prelazenje na drugi kolosjek
raja – drustvo,skvadra, kompanija ali i mnogo vise od toga
razguliti – napustiti, otici
rokanje – granatiranje, rasturanje, pucanje
skontati – smisliti, zakljuciti
smaslati- slagati bez trunke savjesti
shaner – mutljaros
shamrlica – klupica
shega – ono sto je smijesno
shtela – nemjestaljka,veza, protekcija
shuha – skakljivo osjecanje unaprijed,nesto kao intuicija
shuplja – beze veze prica,nesto bez smisla i znacenja
truniti – uporno pricati o istom, razglabati
tushiti – plasirati,utrapiti
ubleha – nesto kao zaslijepljenost,potpuno vjerovanje u ne¹to
umusiti se – usutati se ,unezgoditi se
urokati se - napiti se kao stoka
zafrcoka – komplikacija,zaplet
zapichiti – uputiti se,krenuti

 

14.03.2007.

Zeljko u Tunisu

14.03.2007.

Jasna "uzvraca" Babeku

Babicu odgovori da sam ja to kasno shvatila, to "dok me mamis i medom me hranis, a kad me premamis, ni hljeba mi ne das!" Medutim, dobro je bilo dok je trajalo, pa se i ne zalim.
A, sjecam se ja njega, sjecam. Na casovima se neprekidno sasaptavao sa Perisicem i s kim ono jos - stalno sam imala osjecaj da misli i prica o desetom, samo ne o onom sto smo radili na casu. Kad, vidi, o cem je on mislio!
14.03.2007.

Edin Hrnjic, napokon

Iskreno sam obradovan pokusajem da se pronadjemo i prepoznamo nakon trideset godina i zbog toga sam neizmjerno zahvalan inicijatorima ove lijepe ideje.
 
Ovom prilikom zelim te upoznati da trenutno zivim i radim u Zepcu. Advokat sam ,a prije toga dugo sam radio u RSUP-u, MUP-u BiH u Sarajevu, Modrici,Doboj-Jugu, Tesnju, Zenici, zatim oko dvije godine u MSF/B (Ljekari bez granica/ Belgija), zatim kao sudija, tuzilac...U meðuvremenu zivio sam u Modrici, Tesnju, Zenici, a sad sam u Zepcu i mislim da je to definitivno kraj mog putovanja kroz BiH.
 
Rat sam proveo u Tesnju i Zenici, ozenjen sam (treci put) i imam cetvero djece, dvije kcerke i dva sina u dobi od 24, 19,13 i 5 godina i mislim da je  ovdje tacka, ali nikad se ne zna.
 
Majka i brat su u Sarajevu u nasem stanu na Ciglanama, a otac je poginuo od granate pred "Sarajkom" 29.09.1992.god.
Majka mi je jako bolesna ,a od nedavno i gotovo potpuno oslijepila i trenutnu je kod mene u posjeti.
 
U Sarajevo dolazim cesto i bice mi drago da te vidim kao i sve nase zajednicke prijatelje.
Molim te dodaj me na onaj spisak i ispravi podatke o mom prebivalistu, mozes unijeti i moju mail adresu kao i broj mobilnog 061 750-841 .
 
Do skorog vidjenja,
 
13.03.2007.

Mladen Krpan

Nadjoh Mladena u Gorazdu. Obilazi "objekat". Slijedi i njegovo javljanje.

13.03.2007.

Jasminka Derviskadic

Jasna radi kao tehnolog u Klas Sarajevo. Nije udata i zivi u Hrasnom. Javit ce nam se, svakako!

Pozdravlja sve iz naseg razreda!

( Meho )

13.03.2007.

Trncic Zoran

Danas sam razgovarao saTrncicem.  Zivi u Lukavici i bavi se trgovinom. Dogovorili smo se popiti kafu.

( Meho ) 

13.03.2007.

Poruka nasoj dragoj razrednici......

Samo kratki osvrt na opaske o grizi savjesti i ne pripremanju generacija za rat. Ja sa nase strane, u ime nase generacije, osjecam grizu savjesti da nasu dragu razrednicu nismo  suocili sa nekim osnovnim zivotnim postavkama:

Ne vjeruj zgodnim, crnookim i crnokosim i kad darove nose!!

P.S. ja sam onaj mali iz zadnjih klupa.. smedjokos i smedjook....

P.S.2 Pozdrav svima na Blogu, Dragane javi se.

P.S.3 Suzana jaranice! Hvala za sve one javne pohvale. Ja predlazem da mene izaberemo za higijenicara!!

Babek

12.03.2007.

Dragan Rokic

Kakva slucajnost. Moj vrli prijatelj Koldzo Djevad se trenutno nalazi na sluzbenom putu u Budvi i , naravno, kao i mnogi pametni ljudi, gleda lijepe stvari, tj. nas blog, i vidi on da je na spisku Dragan Rokic. Pametan covjek poveze da je poslovno saradjivao sa Rokicevim ocem, posalje mi e-mail adresu, kad ono, nakon deset minuta javi nam se dobri nas Rokic.

Dobrodosao Roka!!!!!

Evo i njegove poruke:

Zdravo Meho,
Evo i nadje me ti. Neces mi vjerovati prije neki dan sam mislio o raji iz
gimnazije.  Ovo mi je poslovni email.  Zivim u Kanadi u Viktoriji na zapadnoj
obali.  Javni se da vidim da li me jos trazis.


Dragan Rokiæ, P.Eng.
Senior Engineer

WorleyParsons Komex
Environment & Water Resources
#106 - 2780 Veterans' Memorial Parkway
Victoria, BC, V9B 3S6
Canada

Ph: 250-384-1499
Fax: 250-384-1201
email: dragan.rokic@worleyparsons.com

12.03.2007.

Proba okupljanja

Posto su Sanja i Envera najavile svoj dolazak u Sarajevo pocetkom aprila, a Lazarevicka krajem aprila, to cemo pokusati da se nadjemo sa rajom koja zive u SA i da to na dostojansven nacin, svecarski i radno, proslavimo!!!

Bilo bi dobro da se okupljanja obave svakog Vaskrsa, Uskrsa i Bajrama!!!

Pozdrav Trecoj!

( Meho )

12.03.2007.

Dejan radi sa profesoricom fizike Hasnijom Muratovic

povremeno pogledam nas blog i prisjetim se lijepih stvari.

Javljam se jer sam zaboravio spomenuti da nasa profesorica
fizike Hasnija Muratovic, zbog koje sam najvise i izabrao
fiziku kao svoj poziv, sada radi sa mnom na Odsjeku za
fiziku PMF-a. Predaje Metodiku nastave fizike, tako da je
i ovdje u svom elementu. Prije je radila u Federalnom
ministarstvu, a kad je ono preselilo u Mostar presla je
na PMF.

Srdacan pozdrav,
Dejan

11.03.2007.

Nasa draga razrednica Jasminka Lazarevic

Kopenhagen, 11. mart 2007.

 

 

                                 Dragi Meho i svi moji daci iz IV1,

 

( Meho, ljupko ti ono dijete, nek` ti je ziva i zdrava! ) – iscitala sam na brzinu vase poruke, ali se moram vratiti na njih ponovo, neke stvari su mi ostale nejasne. Ovdje je, potpuno iznenada, ruknulo proljece, a kako ja vise nisam mlada, ono nije unijelo nemir u mene ( nek` mi Bog oprosti ), izazvalo je samo glavobolju. Evo se kljukam aspirinima da nekako prezivim – zato vam nisam pisala juce, iako me je Srdan najavio, i tako obavezao na brzo javljanje. Prokleti osjecaj odgovornosti, nikad da se oslobodim toga. 

 

Nesto o vasim porukama: nadam se da cete prije susreta i proslave 30 – godisnjice, napisati nesto vise o vasim zivotima. Jednom, kad se sastanate, najvise cete pricati o proslosti, sjecati se ovog i onog, zato bi bilo dobro da sada, dok se okupljate, napisete sto vise o sebi, tako da drugari imaju o cemu da vas pitaju i s vama pricaju, kad se konacno sastanete.

 

 O vama:

Otisli ste u zivot u maju 1977, a ja ohanula. Nije da ste bili narocito komplikovan razred, problem je bio sto sam ja bila ”zelena”. Nista od onog sto sam ucila na faksu, nisam znala primijeniti, pa sam umirala od straha svaki put kad bih ulazila u razred. A jos sam vas naslijedila od Savke , valjalo mi se izboriti da me prihvatite. Zar vas je bilo 44-voro u razredu? Blagi Boze, kako sam prezivjela. Sjecam se Dejana i Zeljke S. u prvoj klupi do katedre – Dejan sjedi, ozbiljan, ruke polozene na klupu, ceka da cas pocne. Do njega Zeljko S., trpce nervozno ocima, imala sam osjecaj da je stalno iziritiran ovim ili onim. Marija, nasmijana, u prvoj klupi u srednjem redu. Neprekidno pita nesto, cesto provokativno, da vidi kako cu ja reagovati. Kapuran u zadnjoj klupi, mrko cuti, pitam, on ne odgovara. Ne dolazi na nastavu, ne mogu izvuci rijec opravdanja iz njega. Micevic, nek`mu je laka crna zemlja, stalno se nesto buni i diskutuje sa mnom. Meho, politicar, uglavnom nasmijan i odmjeren, ali mu nije mrsko da diskutuje o ovim ili onim pravima ucenika. Mirjana, duge, lijepe, crne kose, nju sam kasnije cesto sretala u Sopingu. I svi drugi.

 

O meni:

Ja sam se udala pocetkom juna, odmah iza vase mature, za onog crnokosog i crnookog, zgodnog momka ( bio bi presretan da ovo procita ) s kojim sam dugo hodala. Rodila dva sina, Gorana i Vladimira, pa se razvela 1983. Pocetkom 1988 me izabrase za pom. direktora III-ce. Reizabrase me na istu funkciju neposredno prije rata. U tom periodu smo knoklali u skoli, obnovili je, nabavili nova nastavna sredstva, nove laboratorije, fiskulturnu salu, i ponovo uveli gimnaziju! U to se zarati. Skola je granatirana od samog pocetka, nas izmjestise kod Drvenije, u Skolu Branko Lazic. Ja bila u ratnoj upravi do kraja novembra 1992, a onda izasla sa konvojem Djecje ambasade preko Pala u Beograd. Nakon sedam dana otputovala iz Bgd sa sinovima u Dansku. Najvazniji motiv: buducnost mojih sinova. Kad sam u augustu 1992. konacno shvatila da ovom ratu uskoro nema kraja, i da se mocnici, upravljaci nasim sudbinama, nece dozvati pameti, odlucila sam da uzmem vlastiti zivot i sudbinu mojih sinova u svoje ruke, i oduzmem pravo nekim izovima ( SDS, SDA, HDZ ) da upravljaju dalje nasim sudbinama. Te izove sam nekako mogla podnijeti u miru, ali u ratu je bilo previse za mene.

 

 Po dolasku u Dansku smjestilo nas na nadrealisticki flotel ( petospratnica na vodi, namijenjen prvobitno Unproforovim jedinicama ). Nekolicina slusala svako vece na palubi  vijesti ( pokusavali da uhvate bosanske stanice ) te i ja izasla dva - tri puta da slusam. Hladno, puse sa svih strana, vijesti deprimirajuce, ja odustala odmah od tog samomrcvarenja, ali tu se sretoh sa Srdanom. Druzili smo se skoro godinu dana, a onda sam s djecom preselila u drugi azil - centar i tako nam se putevi odvojise. 

 

U Danskoj sam radila prvo dobrovoljno, predavala srspkohrvatski-hrvatskosrpski - bosanski ( nek` vas ne sekiraju nazivi - ime jezika je uvijek bilo, pa je i sada, pitanje politickog dogovora, a ko bi upratio balkansku politiku, zato i ne vrijedi diskutovati o ovome ), a kasnije, kada sam dobila azil i pravo na rad, nastavila predavati isto, ali sada za pare. Vremenom sam imala sve manje ucenika ( Bosanci su se brzo integrisali za razliku, recimo, od Turaka ) te sam shvatila da u tom poslu nema buducnosti. Krenem opet u skolu i zavrsim 4-godisnje obrazovanje za nastavnika u osnovnoj skoli. Zasto ne opet u gimnaziji? Vise je razloga za to, ali jedan je bio podsvjestan i odlucujuci: u ratu i dugo poslije rata me je mucila strasna griznja savjesti: tolike generacije ucenika sam ucila ovom i onom, ali ih nisam naucila onom najvaznijem - nisam ih pripremila za ono sto ih je cekalo, rat! Sva moja nastava mi se cinila prokleto lazna, idiotska. Moji ideali i vjerovanje da dobro na kraju uvijek pobjeduje!  Sta imaju moji ucenici sad od mog trucanja o "dobrom licu covjekovom"? 

Nekako mi je lakse sa malom djecom, bez obzira na odgovornost posla, imam osjecaj da moja odgovornost za njihove sudbine nije odlucujuca. Oni imaju pred sobom toliko godina ucenja, da moj uticaj nikako ne moze biti presudan. Lakse mi je tako zivjeti sa samom sobom.

Dakle, predajem u danskoj osnovnoj skoli: danski, istoriju, religiju i likovno.

 

Nostalgija: 

Godinama, kad bi me pilali, da li mi nedostaje domovina, odgovarala bih da mi nedostaje - geografija. ( Danska je ravna kao palacinka ). Zaista su mi, i sad mi nedostaje, vidik na brda, planine, sum rijeke, zubor potoka, sunce iznad Mostara, krsevita dolina Neretve. Posteno receno, nisu mi nedostajali ljudi. Hajduci i uskoci. To sto nam se desilo je toliko anahrono modernom vremenu, da mi je jos uvijek tesko da to prihvatim. Zakopala sam i potisnula sva osjecanja u vezi sa tim duboko u sebi. Jedino tako sam mogla nastaviti da zivim, radim i budem podrska svojoj djeci.

Svake godine dolazim bar dva puta u Sa, mama i tata zive dolje, i sami su. ( Stariji brat je odselio sa familijom u Kanadu 1995. ). Nedostaje mi ona nekadasnja Bosna - Srbi, Hrvati i Muslimani zajedno. Mislim da smo bili lijepi zajedno. Ovo nije fraza - u preplitanju razlicitosti izbijala je snaga, identitet, lijepa posebnost. Svaka cast jednonacionalnim drzavama, ali npr. ovdje u Kopenhagenu, najljepsi, najzivlji i najosebujniji je Nørrebro, kvart sa mnostvom nacija izmijesanih zajedno. Zivot pulsira 24 sata u tom kvartu, jedini kvart koji ima velegradsko obiljezje, dok ostali dio grada lici na poluuspavanu provinciju. Taj izvor snage, izvor otvorenih mogucnosti, mi smo izgubili u ovom ratu. Meni nista ne govori zemlja u kojoj samo hodza ukujise, ili samo poje pravoslavni pop, ili vabi fratar. Ja znam da se moze bolje i pametnije, i zato mi je tasko da vidim sebe u Bosni. Lakse mi je ovdje medu tudima, od tudina nista ne ocekujem. Tesko je kad te tvoj izda, i tvoj prevari.

 

O mojoj djeci:

Izgleda da sam odradila ono najvaznije: njih dvojica, Goran i Vladimir, dobri su momci. Goran je magistar datalogije, nastavlja s doktoratom sad u jesen. Vjerio se djevojkom iz Gorazda, ona zivi u Kanadi - internet-ljubav. Vladimir zavrsava 4-vrtu god Umjetnicke akademije: kamera, video, film. Moglo bi se reci da se dijelom afirmisao u umjetnickim krugovima. Vec dvije - tri godine kako su se obojica odselila i osamostalila.

 

Dragi moji, zelim da pronadete sve drugare iz IV1, da se sastanete nakon 30 godina i posteno proslavite susret - prodernecite, do zore. Zelim vam da izmijenite neke adrese, tel. br., ali da kasnije zvone telefoni i da budete u zivotima jednih drugih, a ne samo onako. 

 

Zivjeli!

 

Jasminka Lazarevic  

10.03.2007.

Suzana ponovo

Pozdrav, svima u svijetu, a narocito mojim drugaricama i drugarima iz IV 1. Evo mene. Fotke od juce (6.03.2007) sa press konferencije AC Milan u Sarajevu.Trideset godina vise i 20 kg viska.Ovaj markantni gospodin u sredini je Daniele Massaro, PR menadzer AC Milana.Imala sam cast i zadovoljstvo da budem suport tokom njegovog dvodnevnog boravka u Sarajevu. 
Suzana
10.03.2007.

Evo nam i Toda

Dragi Predsednice (nismo te nikada opozvali)!
 
Uhvatrio sam blog sinoc (Babek me iskopao), a ja cu da se potrudim da dodjem do Pere (Danska). Lepo i dirljivo. Trenutno sam u Ankari. Moj e-mail: ranko.todorovic@gmail.com. Ovoliko za pocetak, praticu sta se desava.
Jedna mala opaska: dok sam gledao fotke rekoh kako se dobro drzi Jure Dimopulo, posle sam video da sam pogresio naslov i da je to Rile.
Svima puno pozdrava, Ranko  
 
10.03.2007.

Pera pronasao razrednicu Jasnu

Evo mene opet 

Za svu raju iz IV-1 radosna vijest

Upravo sam razgovarao sa nasom kao i uvijek dragom razrednicom Jasnom

Ukratko: Jasna je dobro i kao i uvijek super raspolozena, a ostalo ce te saznati od nje

Pitala je, kao i uvijek, za sviju vas iz razreda...

Ja sam joj poslao, kao i uvijek, link naseg ”gloga” tako da ce i ona uskoro javiti

 Puno pozdrava svima

 Rope

10.03.2007.

Suzana

Dragi prijatelji,
Na Mehinu adresu sam poslala svoju najnoviju sliku, ali nisam jos dobila odgovor niti je postavljena na nas web. Mora da nas drug Meho slavi kako to i prilici 8. mart.Mi ostali izgelda moramo da to proslavljamo radno. Drago mi je da se drustvo okuplja poslije toliko godina.Morate znati da je to sve zapoceo posljednji Indijanac iz Winipega  nas dragi Babek.On je "pogurao" Mehu i nas ostale.
Poruka za Lajlu.Greskom sam pobrisala tvoj e-mail u kojem si mi dala adresu Dragana Rokica i njegove familije, pa te molim das ga ponovis, odnosno ako moze neka se Dragan javi direktno. Srdacni pozdravi svima koji citaju nase poruke.
Suzana Æerimagiæ
©ef Odjela PR i xxxing - Head of PR&xxxing department
UPI Banka d.d. Sarajevo
Obala Kulina bana 9a, 71000 Sarajevo, BiH
 
Tel:   +387 (33) 497619
Fax:  +387 (33) 497589
Mob: +387 (61) 308601
07.03.2007.

Poruka od Mirjane

E, moj druze, bas sam sentis ovih dana, zahvaljujuci tebi! Kako si nas samo povezao! Cula sam se sa Djokanom, danas sa Mladenom, a usput saznala ponesto o staroj raji. Pravi si predsjednik. Pisala sam Ingi i kada mi odgovori, javicu ti. Kada se kod mene rijesi problem sa Internetom,  javicu se i tim putem. Puno pozdrava!!!

07.03.2007.

Mirjana, Jasna D. i Amar

Maloprije sam razgovarao sa Mirjanom (koja ima problema sa konekcijom na Internet) i prepricao joj poruke dospjele na nas blog. Ona, po povratku iz Crvenke, zivi na Grbavici vec dvije godine i radi u  agenciji za pruzanje finansijsko-racunovodstvenih usluga. Kao i svi mi, pretpostavljam, emotivci i nostalgicari, presretna je sto se uvezujemo i pokusavamo organizovati susret. Obecala je da ce nam se uskoro javiti "uzivo".

Jasna Derviskadic zivi u Sarajevu i, kako sam cuo, radi u Klasu. Radimo na tome da stupimo u kontakt s njom.

Danas sam se cuo sa dr.Dinkom Zupcevicem koji radi u Ambulanti MUP-a Kantona Sarajevo,  te ga zamolio da mi pronadje telefon Amara Kolakovica ( radi u MUP KS).

Pozdrav Generaciji!

( Meho )

07.03.2007.

Slika iz '75.

07.03.2007.

Envera je postala aktivna na casu

Zdravo raja!
Posto je sutra 8.Mart zelim da zenskom dijelu naseg razreda cestitam praznik i ujedno uputim poziv da se i mi prikljucimo "akciji"slanja poruka i slika.Evo,ja cu se prva upustiti u taj poduhvat,uz "rizik"da me se mozda malo ko  sjeca.Sjedila sam sa Mirjanom Radovic u cetvrtoj klupi do prozora,a ispred nas Perisic i Selmanovic.Usput,ima li neko preciznijih informacija o Mirjani i Jasni Derviskadic tj.nasem razrednom fotografu.Pored ovih slika iz skolskih dana(ujedno i jedinih koje imam iz tog perioda)evo i jedne iz novijeg doba.
Ja vec gotovo 15 godina zivim u Italiji.Imam dva sina (17 i 23)godine.Radim u porodicnom preduzecu i u slobodno vrijeme mastam o trajnom  povratku u Sarajevo.Iako sam vrlo cesto dole do sada sam imala priliku vidjeti samo Meha.Nadam se da ce mo se uspjeti okupiti na godisnjici.Mislim da je najvaznije utvrditi datum koji odgovara vama koji ste na drugim kontinentima a mi "Evropljani" mozemo se lakse uklopiti.

P.S.
Suzo,Sanja,Jasna,Mirjana i sve druge, hajde ukljucite se u javljanje, nemojte da u ovom" poduhvatu" ostanem usamljena.Nije drugarski
Puno pozdrava.Envera

07.03.2007.

Babek uganj'o Peru a valjda ce i Toda

Evo da se i ja pridruzim kao dio IV-1

Ja zivim sa familijom 1990 km blizu Sarajeva-Danska od 1992 godine

Od stare raje ja sam bio jedino u kontaktu sa Todom, a evo prije neki dan mi se javio i Babek a onda odjednom i Mladen R.

Drago mi je da ste pokrenuli ovo da se mozda vidimo

Ja sam svakog ljeta u Sarajevu, rodbina mi je jos uvijek tu

Ovdje u Danskoj je i nasa Jasna Lazarevic, bili smo zajedno u azyl centru godinu dana i druzili se tako

da mogu komotno reci da sam isao 5 godina u gimnaziju ( ali se moj srpski a niti hvatski nije popravio)

 Perisic Srdjan

07.03.2007.

Kako ide sa mogucim datumom?

Ne znam koliko nas ima preko 'bare' i koliko ce nas uspjeti preplivati ali bilo bi dobro da pocnemo pregovarati o mogucim datumima. Vrlo pozeljno zbog rezervacije 'avijona'!

Babek

07.03.2007.

Fotke iz moje kolekcije - Babek

05.03.2007.

Slika-ponovo

04.03.2007.

Sa Rifatom iz IV2

04.03.2007.

Meho sa kcerkom

04.03.2007.

Rile u svom elementu

04.03.2007.

Dejan

04.03.2007.

Matursko

04.03.2007.

Matursko vece

04.03.2007.

Babek sa sinom

02.03.2007.

Rile

02.03.2007.

Nas profesor istorije Dimopulo Jure

Danas sam se sreo sa prof.Dimopulom u Mercatoru i malo smo se druzili. On je svo vrijeme u Sarajevu i u penziji je vec nekoliko godina. Rece mi da je prof. Ilija Popovic umro jos u toku rata, da ga je vidjao i da je bio poprilicno bolestan. Za Jasnu Lazarevic mi potvrdi da je u Kopenhagenu.

( Meho )

01.03.2007.

Dejan Milosevic

Evo i poruke od Dejana:

Dragi Meho,

upravo dok sam ti slao prvi email za uspostavu kontakta, stigao
mi je tvoj email. Evo par rijeci o meni.

Doktorirao sam fiziku prije rata. Rat sam proveo u Sarajevu.
Mozda smo se i sreli dok smo se sklanjali od granata i snajpera.

Vise puta sam po nekoliko mjeseci boravio na univerzitetima u
Belgiji, Austriji, Njemackoj i SAD. Bio sam godinu dana na
postdoktorskom u Linkolnu. Najduze sam bio u Berlinu (1999-
2000) gdje sam imao Alexander von Humboldt stipendiju.

Razveo sam se 1995. Nisam imao djece.

Posvetio sam se nauci. Redovni sam profesor na Odsjeku za fiziku
Prirodno-matematickog fakulteta. Sef sam katedre za atomsku,
molekularnu i opticku fiziku i voditelj postdiplomskog studija.
Imam veliki broj objavljenih radova u referentnim medjunarodnim
casopisima (najvise u BiH, prema Web of Science i rijecima
prorektora za naucno-istrazivacki rad na proslonedjeljnom
seminaru o reformi visokog obrazovanja).

Prilozena je i jedna moja slika.

Srdacan pozdrav,
Dejan

01.03.2007.

IV 2 utvrdio datum okupljanja

Danas sam se cuo sa mojim dobrim prijateljem Prasovic Rifatom (Australija) i od njega saznao da je njihov razred vec utvrdio datum proslave 30-te godisnjice mature: 17.08.07. g.

I pored mojih ocekivanja da cemo se pokusati svi iz generacije okupiti, ocito da je to tesko isplanirati. Znaci, nece biti druzenja kao sto je to uradila prosle godine generacija 72-76 : sastanak je bio ispred Gimnazije gdje ih je docekala direktorica, zatim obilazak skole, kratko druzenje i potom taxi-vozilima odlazak u hotel Holiday Inn gdje su ostali do zore. Dobroj organizaciji najvise su doprinijeli Djoko Neskovic i Kemal Kozaric (sada Guverner Centralne banke BiH).

No, kako bilo da bilo, ja cu posjetiti ( naravno nakratko ) sve koji budu  proslavljali odvojeno.

01.03.2007.

Dejan Milosevic

Danas sam se cuo sa Dejom. On radi na Prirodno-matematickom fakultetu u Sarajevu i, kako mi rece Jarcevic, visoko kotira u evropskim naucnim krugovima u oblasti lasera. No, on ce nam se sigurno javiti i reci nesto o sebi.

Dobrodosao Dejane!!!

28.02.2007.

Šero Envera

Envera zivi u Italiji i zajedno sa svojim bratom se bavi privatnim biznisom:proizvodjnjom namjesaja i dr. Kako je takva situacija, to bi Kusec mogao uspostaviti saradnju na tom planu.

Evo njene poruke:

Veliki pozdrav mom dobrom drugu Mehu zahvaljujuci kome sam saznala za ovu stranicu.Nadam se da ce jos neko iz mog razreda procitati ovu poruku i javiti se.Bilo bi super da se vidimo na proslavi mature.Dolazim u Sarajevo pocetkom aprila tako da mogu i direktno ucestvovati u dogovorima.Puno pozdrava mojoj generaciji.

28.02.2007.

Sanja Vaskovic Radic

Zahvaljujuci Vanji Visnjevic iz Toronta, IV3 uspjeli smo doci do Sanje iz daleke Kanade. Vanju upitasmo da li, slicajno poznaje Sanju, a odgovor stize da im djeca idu zajedno u skolu i tako se Sanja javi.

Njena poruka:

mnogo pozdrava mojoj generaciji iz daleke Kanade. poseban pozdrav Mehi i mojoj kumi Suzani.Dolazim u Sarajevo pocetkom aprila. Do skorog vidjenja. Sanja

26.02.2007.

Mladen je u Sarajevu...

Kad sam ja bio u Centralnom jako je dobar bio prema meni. Sta ces - Stara raja!! Svaki dan mi je donosio cigarete! Iako nisam pusio!! Svaka cast...

Rile - isti si k'o Vladimir Iljic!!

Blogamo se....

26.02.2007.

Spomenka Bender i Mladen Krpan

Prema posljednjim informacijama Spomenka zivi u Belgiji, a dolazi relativno cesto u Sarajevo kod oca. Mladen Krpan je bio svo vrijeme u Sarajevu i mislim da je cak upravnik jedne kazneno popravne ustanove (citaj zatvor). ja ga nikad za sve ove godine nisam srela, nego sam ga vidjela na TV.To bi mogao znati Amar Kolakovic..

( Suzana )

26.02.2007.

Marin Ivanisevic

Evo nam  i Marina. Tesko je doci do njega, ali uspjeli smo.

25.02.2007.

Mladen-Meho-Babek

Danas smo organizovali konferenciju preko MSN Messengera i dobro se ispricali. Mladen je jucer dosao u Minhen i lagano smo se druzili sa Babekom. Razmijenile su se i slike pa cemo ih  nekom drugom prilikom i objaviti.

Ocekujemo javljanje ostalih iz IV 1.

25.02.2007.

Adnan Arslanagic

Upravo sam razgovarao sa nasim Adnanom  koji radi, kao ljekar, na Floridi. Telefon sam dobio od njegove majke i brata koji zive u Sarajevu. Nakon tri dana traganja, ulovismo ga. Rekao sam mu da se javi na oglasnu plocu www.igman.com kako bih mu pukupio e-mail adresu. Ocekujemo od njega poruku.

25.02.2007.

Mladen Risticevic iz Nigerije

Evo nam jos jedne poruke od Mladena. Bravo Mladene, ti nas dobro pratis i uredno se javljas.

Vozdra jarane,

A sad malo istorije:

1988 sam otisao u Nigeriju sa Siemens-om
1998 me firma poslala u Minhen
Od prosle godine sam vise u Nigeriji nego u Minhenu.

Radim kao Head of Sales ( Direktor prodaje za Nigeriju)

Ozenjen I imam dvije punoljetne kcerke.

Moja cijela familija je u Sydney-u. (Otac, majka, sestra I brat).

Roditelji ce doci na odmor u maju pa cu I ja dolaziti u Rajvosa.

Kada pripremas nasu proslavu jer mislim da si ti organizator pa ako je tako javi
I ako je potrebna financijska pomoc javi mi.

Imas li Mirjanin broj ili e-mail adresu a to vazi za I za Amara.

Kako su tvoji I javi se.

Vozdra  


Regards,

Ris



Noviji postovi | Stariji postovi

STARA RAJA-1973-1977-Treca gimnazija(Braca Ribar)
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

Prijavljeni clanovi:
1. Zeljko J.
2. Babek
3. Meho
4. Suzana
5. Mirjana
6. Dragan Dj.
7. Kusec
8. Jasna H.
9. Marija
10.Mladen
11.Adnan
12.Marin
13.Sanja
14.Envera
15.Dejan
16.Srdjan
17.Ranko
18.Jasna Lazarevic
19.Rokic
20.Jasna D.
21.Mladen K.
22.Edin
23.Nijaz
24.Amar
25.Alojz
26.Savka Krcmar
27.Gordana
28.Oberan
29.Inga
30.Zelimir
31.Kapuran
32.Mefida

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
74868

Powered by Blogger.ba